MOŽEMO LI POSTIĆI NIŽI NIVO RIZIKA U PROMETU

MOŽEMO LI POSTIĆI NIŽI NIVO RIZIKA U PROMETU 

Oni koji su prošli trening na simulatorima su, u periodu prve 2 godine nakon sticanja vozačke dozvole, doživjeli u pola manje  nesreća u odnosu na one koji nisu trenirali na simulatoru.
Obuka na simulatoru može biti veoma korisna ako se koristi ispravna tehnologija, kaže Moe. 

Krajem 2007. godine institut SINTEF je objavio izvještaj pod naslovom ”Korištenje simulatora vožnje u obuci vozača B kategorije, u Norveskoj i Europi”. Projekat je finaciran od strane Državne uprave za ceste i sproveden je putem suradnje između SINTEF-a, Državne uprave za ceste i Visoke škole u Sjevernom Trendelagu (Odjel za regulaciju prometa). 

Simulator vožnje se koristi različitim intenzitetom u mnogim zemljama Europe. Međutim postoje velike razlike u sistematičnosti njegove upotrebe. Nizozemska i Engleska su primjer država gdje se otišlo najdalje u korištenju simulatora u obuci vozača. U Norveškoj postoji oko 20 simulatora namijenjenih obuci vozača B kategorije. To su dosta dobri simulatori koji, međutim, imaju ograničene mogućnosti u vjernom dočaravanju stvarnih situacija u prometu. Osim toga nedostaje i potrebno znanje vezano za način na koji se putem simulatora ostvaruju najbolji rezultati u obuci vozača. 

U jednoj studiji objavljenoj u Kaliforniji, analizirane su nesreće mladih vozača i povezane s vrstom obuke na simulatoru koju su prošli. Sve obuke na simulatoru su grupirane u tri nivoa kvalitete. Trening se, na simulatorima, satojao od vježbanja rizičnih situacija gdje su učenici trebali procijeniti situaciju i donijeti odluku na koji način je najkvalitetnije savladati. Nakon vježbe obaviješteni su  koliko su dobro savladali dotičnu situaciju prema kriterijima koji su unaprijed postavljeni. Oni koji su prošli obuku na simulatorima najvišeg nivoa kvalitete, tokom prve dvje godine nakon položenog vozačkog ispita, doživjeli su duplo manje nesreća u odnosu na one koji nisu imali nikakvu obuku na simulatoru. 

Obično dolazi do problema i nesporazuma kada se u diskusijama o koristenju simulatora upotrijebi riječ “igra”. Ona se obično povezuje sa zabavom za djecu i omladinu. Konzole kao Playstation, XBox i Nintendo nemaju neku naročito ozbiljnu ulogu. Mnogi zbog toga izbjegavaju koristiti temin “igra” kada govore o treningu na simulatoru, pa umjesto toga koriste izraz  “simulacija donošenja odluke”. To podrazumijeva simulacije događanja gdje učenici vrše procijenu i donose odluku, što je dio procesa obuke. Na mnogo se vrsta simulatora može vršiti ova faza obuke. Profesor  Espen Aarseth iz Centra istraživanje za kompjuterskih igara pri Danskom Univerzitetu za informatičku tehnologiju kaže: “Igra je u osnovi stvarnost”. U kronici u listu Dagbladet (16/2/2008) istraživači Magnus Horntvgt i Hans Christtian Arnseth sa Univerziteta u Oslu navode : “Novi oblici igara za učenje u velikoj mjeri dočaravaju stvarna događanja, tako da obuka zasnovana na iskustvenom učenju na simulatoru omogućava da se dožive situacije koje je veoma teško ostvariti u obuci zasnovanoj samo na stvarnosti. U ovakvim igrama igrač može donositi samostalne odluke i rješavati složene situacije na razne načine i tako steći uvid, znanje i iskustvo u rješavanju kompleksnih zadataka.” 

Oni između ostalog ukazuju na igru “Global Conflict Palestine” koja je napravljena na Univerzitetu za informatičku tehnologiju u Kopenhagenu i simulira konflikt Palestinaca i Izraelaca na Zapadnoj obali. Ovakve igre se obično doživljavaju kao “ozbiljne igre”. Američki profesor Michael Zyda  je bio među prvima koji je ukazao na pedagoške mogućnosti računalnih igara.  

On je glavni autor internetske strategijske igre “American Army”. Američka vojska je kao cilj imala stvaranje strategijske igre koja se može koristiti u vojnoj obuci. Igra je izradjena 2002. godine i postigla je veliki uspjeh. Igra “Grand Theft Auto IV” koja je od mnogih ocijenjena kao najbolja do sada napravljena računalna igra, stvara vrlo realističnu sliku velikog grada sa većinom mogućih situacija u prometu. 

U jednoj studiji Univerziteta u Rochsester-u istraživači zaključuju da korištenje računalnih igara vodi ka boljem doživljavanju prostora, bržim reakcijama, boljem prepoznavanju situacija i poboljšanju funkcije opažanja (Green i Bavelier 2003.) Na isti efekat se ukazuje i u jednoj analizi 30 studija koje su obrađivale uticaj računalnih i TV igara na djecu i omladinnu (Lager i Bremberg 2005.) 

Vozačka obuka treba biti značajno polje razvoja tzv. “ozbiljnih igara” zasnovanih na principu “decision based simulation”. Stalno poboljšanje obuke će se u EU perspektivi zasnivati na razvoju igara baziranih na GDE- matricama. Igra ili simulacija će moći predočavati problematične situacije koje su bitne u vezi sigurnosti prometa. Budući cestovni sistem koji se naziva i Inteligentni transportni sistem (ITS) će imati centralno mjesto u simuliranju stanja u prometu. Pojam “strategijska igra” dobiti će svoj oblik u svim ulogama u kojima se sudionici u prometu mogu naći.  

Važno je načiniti razliku između novih tehnologija koje efektiviziraju i povećavaju korist postojećih pedagoških metoda i tehnologija koje doprinose promjeni načina shvaćanja prometnog sustava. To je izazov pred kojim stoje i vlasti i autoškole. Simulicije, računalne igre i video igre su osnovna oruđa kada je u pitanju kako osposobljavanje, tako i analize i testiranja ponašanja vozača u prometu. 

Ovo su kritični momenti na putu ka stvaranju uspješnih simulacija putem igara : 

–  Relistični i relevantni scenariji dešavanja u prometu

–  Zahtijevne situacije koje su emocionalno stimulirajuće i koje motiviraju na  aktivno korištenje refleksa

–  Visok nivo slobode pri iznalaženju rješenja i donošenju odluke za djelovanje

–  Mogućnost ponavljanja situacija

–  Ispravno upućivanje u korištenje igara i visok nivo znanja učitelja

Na kraju se nameću dva značajna pitanja: “ Koja vrsta tehnologije je potrebna da bi se ostvarili ovi ciljevi i potrebna kvaliteta ? ” i “ Koji je najbolji način na koji možemo kombinirati stvarnost, simulaciju i igru? ” 

Dagfinn Moe

(Vodeći istraživač instituta SINTEF iz oblasti ponašanja u prometu) 

Mjesečnik norveške Državne uprave  za ceste “Cesta i mi”, br. 03/09 od 24.03.2009.

Prijevod teksta: HAŠ